Dremam, vodeći se rasporedom po kome u tom trenutku ne nastupa niko od naših u Londonu. Modularno spavam već danima, ležem rano ujutru, ustajem čim krenu naši sa kvalifikacijama, pa u pauzama ako uhvatim još malo sna, uhvatim. Dremam, odzvanja Dule Korać… Zvoni telefon. Sobom se prolama himna naših života i ovog vremena. Dok odzvanja prvih par stihova, u polu snu tražim telefon. Pritiskam čarobno zeleno dugme. S druge strane žice dobro poznati glas… Nastavi →
Reč – dve:
Ja sam Ivan, a većina vas koji ćete ovo čitati i deliti sa prijateljima, znate me od ranije. Ovaj blog je nastao kao proizvod želje da se o nekim stvarima piše iz drugog ugla i na drugačiji način nego što je to do sada bio slučaj. Na meni je da pokušam da ne izneverim vaše poverenje, a na vama je da mi kažete da li sam u tome uspeo.
Hvala na izdvojenom vremenu!








Poslednji komentari: