Bila jednom jedna dobra priča. Kao i mnoge dobre priče, i ovu su pričali prijatelji. Ova dobra priča, jedna je od onih koje će svi učesnici pamtiti po nečemu. Svako bira po čemu će je pamtiti. Mi ćemo je pamtiti po vama. I po nama. I ponosan sam. Na nas. Pa i na sebe. I nezadovoljan. I prezadovoljan. Srećan. Mnogo. I tužan. Dobre priče se razlikuju od ostalih priča. Dobre priče pričaju oni koji stvaraju i kad je najteže. Oni koji nalaze u sebi snagu i volju da iz svega i svakog izvuku ono najbolje. Da vide ono lepo čak i kada je sakriveno. Oni koji su spremni da zaborave na svoju zonu komfora. Oni koji uče u hodu. Koji menjaju sebe i svet oko sebe. Oni koji ne znaju kad je dosta. Koji veruju u sebe i svoje. Oni se sporazumevaju pogledima. Ne misle samo o svom dupetu. Oni koji su hrabri zbog drugih. Oni pobedjuju. Zajedno. Čak i kada nije sve savršeno. Nastavi →
Reč – dve:
Ja sam Ivan, a većina vas koji ćete ovo čitati i deliti sa prijateljima, znate me od ranije. Ovaj blog je nastao kao proizvod želje da se o nekim stvarima piše iz drugog ugla i na drugačiji način nego što je to do sada bio slučaj. Na meni je da pokušam da ne izneverim vaše poverenje, a na vama je da mi kažete da li sam u tome uspeo.
Hvala na izdvojenom vremenu!








Poslednji komentari: