Prethodnog vikenda Split i Hvar bili su domaćini najvećeg festivala elektronske muzike – Ultra Music, koji se od ove godine održava i u Evropi! Više od šezdeset hiljada mladih iz celog sveta (karte su prodate u više od 80 zemalja) provelo je dve nezaboravne večeri na Poljudu. Raznobojne zastave raznih velikih zemalja, ali i onih malih, egzotičnih viorile su se sa podignutih ruku širom grada koji je ovog vikenda i zaista postao deo Evrope i sveta. Neverovatni specijalni efekti, fenomenalan vatromet sa krova stadiona. Bila je velika privilegija biti tamo i deliti energiju sa svim tim ljudima.
Program prva dva dana je trajao od 16 častova do 5 ujutru, a sve se odigravalo na dva stejdža – Glavnom, na samom stadionu pod Marjanom, i Carl Cox & Friends Areni, koja je bila u neposrednoj blizini, na kojoj su se odigravali nastupi u formi privatnih žurki za nekoliko hiljada ljudi. Ovde je glavnu reč vodio upravo velikan elektronske muzike – Carl Cox, a osim njega nastupe su imali i slovenački veteran Umek, Reboot, Marco Carola, Luciano, Adam Beyer, Pero Fullhouse, Guy Gerber i drugi.
Na glavnoj sceni, prve večeri festivala, atmosferu je zapalio Sander Van Doorn, a nakon njega su se ređali Porter Robinson, Knife party, Fedde Le Grand, dok je centralni događaj večeri usledio posle dva po ponoći kada je na scenu izašao Avicii, a nakon njega i fantastični Nicky Romero.
Drugi dan festivala protekao je u fenomenalnoj atmosferi za koju su najzaslužniji bili Bingo Players, neverovatni Afrojack, zatim, godinama najbolji DJ sveta po izboru DJ Magazina – Armin Van Buuren i za kraj programa kada je sunce već počelo da izlazi, još jedan holanđanin – Hardwell. Osim više od 45.000 ljudi koji su drugog dana skakali po travi na kojoj igra splitski Hajduk, oboren je i rekord sa prethodnih festivala u broju ljudi koji su uživo sve pratili preko Interneta, i upravo poslednji nastup je putem Interneta pratilo više od 30.000 ljudi istovremeno!
Time je masovni deo festivala bio završen, a za najveće fanove, njih svega nekoliko hiljada, najbolje je tek sledilo. Treći dan festivala predstavljala je VIP žurka na Hvaru, u ambijentu prelepog hotela Amfora. Da bi svi stigli na vreme postarala se organizacija, a osim redovnih vožnji, više od 250 plovila se tog popodneva uputilo put ovog prelepog hrvatskog ostrva. Za atmosferu je bila zadužena fenomenalna ekipa koju je predvodio Steve Aoki, a bazene su do tačke ključanja dovodili i Brass Knuckles, Cazzette, Nervo, Dada Life i Chuckie.
Sva tri dana festivala posetioce je zabavljao i Kryoman “The Robot”, ekscentrični izvođač koji je svojim najavama i nastupima postao redovna atraktcija na ovakvim događajima.
Meni lično najveću pobedu predstavlja činjenica da se ama baš ni u jednom trenutku nisam osećao neprijatno u Splitu, i da su lokalci u mnogo navrata pokazali da su izuzetni domaćini. Od činjenice da me je jedan od njih čim sam ušao u grad zaustavio na sred puta da me upozori na kamere za brzinu, do zaista divnih momenata po kafićima i restoranima. Možda za nas sve sa ovih prostora i ima nade.
Da podsetimo, Ultra Music Festival je najveći muzički događaj u domenu elektronske muzike i već 15 godina se održava svakog proleća u Majamiju. Na ovogodišnjem centralnom dograđaju u Majamiju bilo je više od 330.000 ljudi, a od ove godine, Ultra će se održavati na ukupno sedam lokacija tokom godine i to – Argentina, Brazil, Čile, Evropa (Hrvatska), Ibica, Korea i Majami.
Split je nosilac evropskog dela festivala i narednih četiri godine, a vama ako volite elektronsku muziku ostaje još samo 360 i po neki dan da se spremite za Ultra Europe 2014!
Daj Bože da bude tako kako ti kažeš… da ima nade…
Možda su se mlađe generacije promenile.
Ali… bili su nezgodni i za vreme SFRJ… Zadar, Šibenik, Split, Trogir, Omiš, Primošten, Vodice…
Ja sam išao par puta u poslednjih desetak godina… na dva-tri dana… ne na letovanje… i nisam imao nikakvih problema, ali…
Možda je to zato što ja pripadam generaciji koja se i vojno sukobila sa njima (ne dobrovoljno, naravno), ali ja ne mogu da kažem da sam se osećao baš prijatno i opušteno kao u…. Crnoj Gori, Grčkoj, Španiji, Italiji, Francuskoj…
Možda je ipak samo subjektivni osećaj u pitanju.
Ali, kao što sam i rekao, voleo bih kada bi nam neko taj deo istorije jednostavno izbrisao iz mozga.
Bilo bi lepše, sigurno.
Kao sto rekoh i na Facebooku… cinjenica je da je taj Split mesec dana ranije ugostio Thompsona i da je bilo 70k ljudi na koncertu… ali zaista ni u jednom trenutku nisam osetio bilo kakav problem sa bilo cije strane, niti me je ikao gledao cudno zbog beogradskog naglaska…
Sa druge strane, ne mogu da kazem da sam se u Crnoj gori u poslednjih par navrata osecao ista manje cudno… Ok, imam drage prijatelje dole i oni su glavni, ali van toga, nije mi bilo ni malo svejedno u mnogim situacijama…
Ima ok ljudi svuda… ostaje nada da ce oni prevladati vremenom.
ne znam zasto bi se osjecao neugodno ili izloeno opasnostima (ista vise negoli igdje drugdje) u normalnoj situaciji u sppitu te nece niko dirat, doduse ako si po noci, sam i busu i glasno pricas na mobitel i polu-pijane grupice drkusa skuže odakle si moš najebat, ali to nije splitski ili balkanski problem.
tako je svugdi, ja ka splićo se ne osjecan sigurno u toj situaciji u zg, i ne javljan se na mobitele u nepovoljnin situacijama i to sve zbog usranih nogometnih gluposti, sa druge strane, ako ti ka bilac zalutas u neki “krivi” predio grada u americi isto nes bolje proc… osin sta ce te tamo mozda i propucat a ne samo napleskat