Select Page

Biznis lekcija: Kada ne ide, promenite igru.

10. Dec 2012.

Sve je počelo četrdesetih godina prošlog veka sa Vernerom fon Braunom i V2 raketom. U slučaju vertikalnog lansiranja ovaj projektil dostizao je visinu od više od 200km, i to je bio prvi objekat napravljen ljudskom rukom koji je dospeo u kosmos. Kada se rat privodio kraju, Rusi i Ameri su se otimali za stručnjake i nemačku tehniku. Koliko god možda većina nas to ne želi da prizna, danas mnoge stvari imamo upravo zato što mali zalizani sa brčićima nije štedeo na razvoju i eksperimentima. Nije to ništa strašno… poznato je i danas da kad Švaba to napravi, tu nema da fali. E sad, Verner je završio u Americi, i odmah se bacio na posao. Neki njegovi drugari u Rusiji, takodje.

Ako trku za svemir posmatramo kao utakmicu, Rusi su ubedljivo poveli pedesetih. Prvi veštački satelit oko zemlje, prvi let životinje u svemir, prvi objekat koji je sleteo na neko drugo nebesko telo, a malo kasnije i prvi čovek u kosmosu, prva žena u kosmosu. Neprijatna pozicija ako ste Amerikanac i radite u okviru NASA svemirskog programa. Početkom šezdesetih, kada je Gagarin odleteo u svemir Amerikanci su zakasnili manje od mesec dana, i danas tek entuzijasti znaju ko je bio Alan Šepard. Hladni rat u jeku, imidž u problemu, rešenja nigde na vidiku. Kenedi je bio pred dilemom da li da odustane ili da nastavi da se bori. Bio je spreman na sve, samo da se dominacija prekine.

U to vreme u NASA za svemirski program bio je zaduzen Bob Gilrut. Bob je znao da pokušaji da se pobede Rusi u njihovoj igri ne vode nikud, i da bi u tom slučaju naredna decenija bila provedena pokušavajući da se stigne zaostatak. Ipak, duboko je verovao da ima bolje stručnjake. Da bi u fer borbi sigurno pobedio. Umesto da juri za Rusima, predložio je Kenediju da naredna decenija bude posvećena pokušaju da se prva ljudska ekspedicija spusti na Mesec. Znao je koliko je to teško, ali je isto tako znao da su i Rusi jednako nespremni za tako nešto.

Objasnio je predsedniku da takav poduhvat zahteva ogromne budžete jer je potrebno razviti raketu od nule, da je potrebno mnogo testiranja, ali i da veruje da Amerika može da pobedi. To je bilo 1961. godine.

Osam godina kasnije Nil Armstrong i Baz Oldrin prošetali su Mesečevom površinom. Majkl Kolins je morao da ostane u svom modulu. Život nije fer, ali pobeda je pobeda, a ona je bila konačna kada su se trojica astronauta živi i zdravi spustili u okean par dana kasnije. U narednih tri godine, još 9 amerikanaca je prošetalo mesečevom površinom. Onda su negde skontali da je to sve bilo previše suludo i opasno. Poslednja misija sa ljudskom posadom bila je 1972. , a poslednje “meko” spuštanje neke letilice na površinu meseca bilo je još 1976. godine, i to su učinili Rusi.

Jedinih 12 ljudi koji su ikada prošetali površinom nekog drugog nebeskog tela su Amerikanci, a danas su neprikosnoveni lideri u istraživanju kosmosa. Svi ostali su shvatili da je jedini način da nešto učine, da im se pridruže. Od tada do danas imali smo brojne misije u duboki svemir, sletanja na još neka nebeska tela, mnogo fotografija svetova koji su pre samo pola veka delovali nedostižno.

Ko zna da li bi se išta od ovoga desilo, da Bob nije shvatio da moraju da žrtvuju izgubljenu trku i povećaju uloge da bi na kraju pobedili.