Select Page

Biznis lekcija: Kako je Mirko Alvirovic pobedio Dzeremija Klarksona?

31. Dec 2011.

Pobornik sam mišljenja da su neke od najboljih stvari na svetu došle iz Engleske, tj. Velike Britanije. Činjenica je da tradicija, sistem i kontinuitet vremenom neizostavno daju rezultate. Zato je danas slika u glavi svakog od nas kada se pomene “Ostrvo” mnogo toga dobrog, nabrojimo samo par stvari: Rolls Royce, Jaguar, Land Rover, Aston Martin, Mini, Silverstone, Wimbledon, BBC, Manchester United, Liverpool, Arsenal, Beatles, Rolling stones, Prodigy, James Bond, Monty Phyton’s, Virgin, Vodafone…

Svako od nas izgradio je prema nekom od ovih brandova poseban odnos, ili bar gaji posebno poštovanje prema nekom ili više njih. Britanija je zakon. Tamo i seljaci pričaju engleski.

Taj engleski, odnosno činjenica da sam ga jako lako i brzo naučio i da ga danas govorim i pišem kao maternji, te da mi je u mnogim situacijama lakše da se na njemu izrazim, i da na njemu razmišljam, meni je doneo mnogo toga dobrog. Jedna od najvažnijih stvari u mom savladavanju straha od komunikacije na ovom jeziku bila je činjenica da sam nekoliko godina gledao TV gotovo isključivo na engleskom, sa akcentom na programu BBC Prime, Discovery i National Geographic. Takvo okruženje (jer da se ne lažemo, to je uvek bio ambijentalni zvuk prostorije u kojoj sedim za računarom, nikad primarno interesovanje) ostavlja mogućnost da se čovek raskomoti i oslobodi. No, dosta o tome, o čemu je ovde zapravo reč:

Top Gear

Kada Britanci naprave emisiju o automobilima, ulože u nju toliko i razvijaju priču godinama, ona prosto ne može biti samo jedna u nizu takvih po celom svetu. Prosto, mora biti liga za sebe, i Klarkson, Hamond i Mej sigurno postižu to kod svih gledalaca. Prosto oni nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. A i kako bi? Pa oni rade sve one stvari koje bismo svi mi voleli da radimo svim tim divnim automobilima. Oni ispunjavaju iz emisije u emisiju sve naše dečačke snove i fantazije, i to nam predstavljaju u formi koja je pitka i koja izaziva fizičku zavisnost.

Medjutim…

Iz priče sa mnogim ljudima, došao sam do zaključka svi Top Gear doživljavaju na isti način kao i neku dobru igranu seriju, i da to zaista nije emisija od koje očekuju korisne i upotrebljive informacije i iskustva kada se nađete u problemu. To je prosto injekcija adrenalina, od koje ćete saznati mnoge zanimljive informacije o automobilima koje gotovo sigurno nikada nećete voziti. One za koje i eventualno imate šanse da provozate, gledaćete ponižene i ismejane. Tako smo došli i do toga da mnogo ljudi, vozača, smatra da ono što radi porodica Alvirović, jer u pitanju je de facto porodična manufaktura, za mnoge od nas ima mnogo više smisla i koristi.

Mirko i Mladen aka SAT

SAT u gotovo neizmenjenoj formi postoji gotovo 20 godina, a priča je poslednjih desetak unapređena i proširena. Mirko je tu od početka, sin Mladen prethodnih nekoliko godina. Ovi ljudi već jako dugo pokušavaju, na njima svojstven, i meni lično ne uvek simpatičan način, da informišu sve vozače o svim bitnim stvarima kada je tržište vozila u pitanju, kada je stanje na putevima i planovi u tom domenu u pitanju, kada su u pitanju saobraćajni propisi i zaista sve one bitne stvari koje svakome od nas predstavljaju nedoumicu. Često su predmet podsmeha ovih naših mlađih tehno i cool generacija, jer prosto neke stvari rade na način koji mi možda ne razumemo ili ne podržavamo, ali oni su na content-u napravili zaista vrednu i uticajnu imperiju.

Da, imaju bisere poput “pogledajmo ko je dobitnik ovog zanimljivog (!?) akumulatora…” i sličnih stvari, kao i činjenice da se u nekim situacijama primećuju besmislene stvari a očigledne ignorišu, ali prosto, ne postoji idealno, i činjenica je, kakva smo publika, i ovo nam je odlično. Tužno? Možda, ali realno.

I da, ja manje više redovno gledam SAT. Ako naletim, ne promenim kanal, mada je činjenica da sve manje gledam TV. Kada imam dilemu, kupim Reviju SAT i pročitam ne bih li dobio potpunu informaciju sažvakanu u formu koju mogu da procesiram.

Ono što zameram je, činjenica je, prečesto potenciranje prodaje časopisa ili guranje NAVAK akademije, jer to smatram zloupotrebom medijskog prostora. Osim toga, kvalitet voditeljskog dela je nešto što je nama svima smetalo, upravo zbog bisera i afektiranja i svega što ova dvojica ljudi rade, i možda bi bilo pametno da zaštitno lice bude neko drugi, profesionalac u ovom poslu koji će dobijati serviran sadržaj, ali to je neka druga priča.

Oni su uspeli, napravili su nešto veliko, i mogu da ozbiljno utiču na celo tržište.

Trziste, demistifikacija

U Srbiji se godišnje proda oko 30.000 novih automobila. Glavnicu ovoga čine Dacia, Fiat Punto Classic i najjeftiniji modeli azijskih proizvođača. Broj vozila preko 15000 EUR vrednosti gotovo je zanemarljiv. Mi smo malo, takoreći nikakvo tržište. Nama je potrebno da imamo emisiju u kojoj ćemo saznati kako proći što jeftinije, kako stari krš voziti što duže, kako uštedeti na svakom koraku.

Top Gear je BBC-jeva emisija, britanski brand, popularan u celom svetu, ali hajde da se ograničimo na UK. Tržište UK na godišnjem nivou kupi preko 2.000.000 novih vozila. Broji 7-10 puta više ljudi, ali prodaje skoro 70 puta više automobila. Broj prodatih BMW-ova je gotovo četiri puta veći od broja svih prodatih automobila u Srbiji. Broj prodatih Audi-ja oko 3.5 puta je veći, a Mercedesa oko 2.5 puta veći.

Na takvom tržištu, ljudi koji su iole uspešni kupuju ono što žele, u takvoj zemlji Top Gear ima smisla i predstavlja demo i teaser. U Srbiji on je samo wet dream.

Zato Mirko i Mladen ne moraju da brinu. To ne znači da ne trebaju biti bolji, ali isto tako ne znači ni da mnogi od nas ne bi trebali da se vode njihovim primerom. Jer sve ti je to isto, Internet, nafta, automobili… ili imaš tržište, ili nemaš 😉