Ako bacite pogled na prvi red svoje tastature primetićete da tamo piše QWERTY i tako redom. Verovatno ste se mnogo puta zapitali zašto nije ABCDEF, ili neki drugi logičniji raspored. Tako je već godinama… pogledajte svoj smartfon, laptop, tastaturu vašeg računara, pisaću mašinu ako je posedujete i tako dalje. Tako je i počelo, pre oko 150 godina, sa pisaćim mašinama, čudu tehnike koje je tada postajalo sve važniji i važniji deo svakodnevice. Mehaničke pisaće mašine funkcionisale su tako što je u gvožđu izliveno slovo na vrhu metalne trakice udaralo po traci natopljenoj mastilom, a to mastilo je ostavljalo trag na papiru. Na samom početku, tasteri su bili poređani po alfabetu, međutim, vrlo brzo je nekolicina daktilografa postala toliko brza, da su često zaglavljivali i upetljavali metalne trake na čijem vrhu su bila slova. To je pravilo probleme, otisci nisu bili lepi i čisti, nekada je dolazilo i do kvarova. Relativno jednostavan sistem nije bilo moguće optimizovati tako da mašine budu brže, prosto zavisilo je od brzine onoga ko je koristi. Ipak, postojala je i druga varijanta… Mašina nije mogla biti brža, ali su ljudi mogli biti usporeni. Rešenje je bilo da se najčešće korišćena slova (u engleskom E, T, A, O, I, N, S, H…) stave na mesta na tastaturi gde je do njih najteže doći, i obrnuto ona koja se najmanje često koriste (u engleskom Z, Q, X, J, K, V, B, P, Y…) na ona koja su dostupnija. Na taj način napravljen je QWERTY raspored – najnefikasniji mogući raspored. I problem je rešen.
Pisaće mašine su se razvijale, menjale dizajn. Princip je ostajao isti neko vreme, dizajn ostalih delova je postao svedeniji, lepši… Šezdesetih godina IBM je izumeo električnu pisaću mašinu, koja je za otisak koristila lopticu sa slovima. Više nije bilo komplikovane mehanike, nije bilo toliko pokretnih delova, ali raspored tastature je ostao.
Danas više ne koristimo pisaće mašine. Tastature imamo na računarima, laptopovima, telefonima, tabletima. I raspored je i dalje isti. QWERTY. U zemljama francuskog govornog područja postojala je blaga varijacija – AZERTY, u nemačkom govornom području (i kod nas) QWERTZ.
Još tridesetih godina Dr. August Dvorak i Dr. William Dealey napravili su DVORAK raspored. Primetili su nedostatke QWERTY sistema, i to konkretno: mnoge česte kombinacije su zahtevale čudne manevre prstima, mnoge česte kombinacije su zahtevale skakanje iz najvišeg u najniži red, mnogo teških kombinacija su zahtevale kucanje jednom rukom, najveći deo kucanja radio se levom rukom, koja je većini ljudi slabija, distribucija između redova je 52% – 32% – 16% od najvišeg do najnižeg reda. Logika je nalagala korekcije, raspored koji je logičniji. Ovo su bila pravila – poželjno je da se u pisanju naizmenično koriste jedna pa druga ruka (ritmika, brzina i sl), zato su najčešći samoglasnici sa jedne, a suglasnici sa druge strane. Najčešća slova treba da budu na najlogičnijim mestima, i tako da ne zahtevaju pomeranje iz prirodnog položaja ruku. Zato srednji red tastature nosi gotovo 70% aktivnosti prilikom kucanja. Najređa slova idu u najniži red jer je on najteži za dohvatiti, a desna strana tastature je dominantna, jer je za većinu desna ruka dominantnija. Zvuči smisleno? Pa i jeste, ali navika ima prioritet.
Generacije se menjaju i novi uče zbog starih… i promene na bolje rešenje nema. Vaš računar podržava ovaj kodni raspored, dakle možete ga koristiti, ako imate tastaturu. Tastature možete ručno preraditi na ovaj kodni raspored, a možete i pronaći da ih kupite. Ali nećete… Mali broj čudaka koji žele da po svaku cenu pokažu da su različiti – hoće, ali većina vas neće. Nece, jer je postalo uobičajeno… Rešenje koje imamo već 80 godina na raspolaganju je superiorno u svakom smislu, ali ljude prosto nije briga.
Ponekad nije dovoljno imati apsolutno superiorno rešenje, vrlo je važno da i ljudi budu spremni na promenu.