Select Page

Blogomanija’13 – post festum

7. Dec 2013.

Bila jednom jedna dobra priča. Kao i mnoge dobre priče, i ovu su pričali prijatelji. Ova dobra priča, jedna je od onih koje će svi učesnici pamtiti po nečemu. Svako bira po čemu će je pamtiti. Mi ćemo je pamtiti po vama. I po nama. I ponosan sam. Na nas. Pa i na sebe. I nezadovoljan. I prezadovoljan. Srećan. Mnogo. I tužan. Dobre priče se razlikuju od ostalih priča. Dobre priče pričaju oni koji stvaraju i kad je najteže. Oni koji nalaze u sebi snagu i volju da iz svega i svakog izvuku ono najbolje. Da vide ono lepo čak i kada je sakriveno. Oni koji su spremni da zaborave na svoju zonu komfora. Oni koji uče u hodu. Koji menjaju sebe i svet oko sebe. Oni koji ne znaju kad je dosta. Koji veruju u sebe i svoje. Oni se sporazumevaju pogledima. Ne misle samo o svom dupetu. Oni koji su hrabri zbog drugih. Oni pobedjuju. Zajedno. Čak i kada nije sve savršeno.

Pre bilo čega, želim da iskoristim priliku i zahvalim se aposlutno fantatičnim ljudima sa kojima sam radio. Svako je bio preko potreban deo bez koga veliki mehanizam ne bi mogao da radi. Svako za sebe je heroj, a zajedno predstavljaju tim koji zaista moze da učini nemoguće stvari realnim. Bez Zorana se ne bi skupili, bez Vite i Valexa se ne bi desilo, bez Ćose ne bi izgledalo ovako kako izgleda, da Spina nije bilo ne bi čuli sve ove fenomenalne ljude, bez Cvijete ne bi upoznali fantastične dame, a bez Krsta ne bi saznli šta se gde dešavalo. Sandra je pomagala Milošu (koji je zaista maestralno vodio program) oko PR aktivnosti. Bez Agbabe mi ne bi imali mnoge sponzore, a vi mnoge cool aktivacije. Bez Mine mnogi ne bi bili smešteni, a bez IvaneBojaneLjubiceKatarineJovaneJeleneAleksandreZoraneAneNine ne biste dobili ni akreditacije, niti biste imali gde da ostavite jakne. Što se tiče naših dečaka, moram posebno da se zahvalim Aleksandru i Strahinji, kao i našim fantastičnim fotografima koji su pomagali oko svega – Djordju, i dvojici Stefana. Za fantastične video klipove koje smo koristili bio je zadužen Đorđe! Takođe, ne mogu da ih ne smatram delom ekipe jer oni to svakako jesu – Laletovi andjeli, ekipa LiveTV koja je apsolutno fantastično uradila svoj posao i mnogo nam pomogla. Hvala i ekipi hotela koja je uvek bila na raspolaganju i često nam pomagala u ključnim trenucima! Dobro de, i bez Cerića se ne bi moglo. Ugh.

Nego, prošlo je nedelju dana i krajnje je vreme da se kaže nešto, bilo je dosta pitanja. Pokušaću na neka od njih da dam odgovore, i da sa vama podelim neke stvari koje smo saznali u prethodnom periodu, a tiču se toga kako doživljavate ono što radimo.

Blogomanija okom statistike:

Na Blogomaniji bilo je gotovo podjednako muškaraca i žena (53% muškarci, 47% žene), a dve najdominantnije starosne grupe su bile 25-30 godina i 30-40 godina (16-20 – 1%, 20-25 – 13%, 25-30 – 34%, 30-40 – 40%, 40-50 – 9%, 50+ – 2%). Oni koji si na njoj bili, Blogomaniju su ocenili prosečnom ocenom 4.22 (Odličan (5) – 38%, Vrlo dobar (4) – 47%, Dobar (3) – 15%, a dvojki i kečeva nije bilo), a 99% ljudi je reklo da bi došlo na neki naredni događaj koji pravi ista ekipa ljudi. Malo više od polovine (53%) ljudi pratilo je program u Glavnoj sali, 28% je posetilo radionice, a 19% žensku salu. Što se tiče posete predavanjima, najveći broj ljudi je bio na 10 i više predavanja, njih 36% (Svim / Skoro svim – 22%, Na više od 10 – 36%, Na 7 do 10 – 20%, Na 5 do 7 – 16%, Na 3 do 5 – 5%, Na 1 do 3 – 1%, Ni na jednom – 0%, Other – 2%). Zanimljivo je i to da smartphone uređaj poseduje 93% publike, laptopove 92%, tablet 34%. Što se tiče aktivnog odmora, 42% učesnika je učestvovalo u Coca-cola aktivacijama. Izbor lokacije dobio je prosečnu ocenu 4.7 (od 5), kvalitet smeštaja je dobio 4.49 (od 5), dok su sale dobile ocenu 4.01 (od 5).

Što se predavača tiče, najjači utisak na vas je ostavio Srđan Erceg, a odmah iza njega ide Dave Trott. Izdvaja se i Miloš Čirič, a zatim slede Žarko Ptiček, Goran Jankuloski i Ivan Ćosić. Što se radionica tiče, Ivan Rečević, Hrvoje Hafner i Nikola Vulević se izdvajaju. Kod dama – Branislava Antović i Zorana Jovanović. Od “kraljeva sadržaja” svi su dobro ocenjeni, ali se blago ističu The Books of Knjige i Braća Burazeri!

Na društvenim mrežama bilo je 12164 objave koje je kreiralo čak 2393 različita autora, a više od 3500 različitih ljudi je tokom dva dana gledalo live stream glavne sale. Raznih brojki ima još mnogo…

Pitali ste, odgovaramo:

Pokušaću da odgovorim na neka pitanja, koja su se najčešće ponavljala.

1. Zašto nismo svi mogli biti u jednom hotelu? Zašto smo mi što smo se kasnije javljali morali da idemo u Villu Nikola? Zašto je Grand pušten za naručivanje?

Uslovi koje smo obezbedili u startu bili su više nego odlični. I to se svi slažu. I naglasili smo barem 10 puta, požurite sa bookiranjem, mesta su ograničena. Ne zato što smo ih mi organičeno malo obezbedili, nego zato što je interesovanje veliko, a mesta ima onoliko, koliko ima. Kada se rasprodalo sve što je bilo dostupno, potrudili smo se da obezbedimo i dodatne kapacitete, a MK Resort je odlučio da stavi na raspolaganje i klasične sobe Hotela Grand (ne i premium kapacitete) po povlašćenim uslovima u ponudu. Zašto nismo sve ljude stavili u isti hotel? Ne postoji hotel u blizini koji može da primi 950+ ljudi. Lekcija za ubuduće za sve – bookirajte na vreme.

2. Zašto nije bilo više blogera? Zašto Amitz nije pozvan? Kako su birani predavači?

Prošle godine Blogomanija je bila blogerska konferencija. U pravom smislu te reči. Blog, blog, blog i samo blog. Ove godine to nije bio slučaj. Zašto? Zato što je dosadno slušati istih 20 ljudi na iste teme, naročito što se nije Bog zna šta promenilo, i zato što nam je cilj bila šira priča. Sadržaj je ono što fali našem Internetu ovakvom kakav je. Sadržaj. Nema ga dovoljno. Čim ga neko krene proizvoditi iole kvalitetno, brzo dobije pažnju javnosti. Dakle, u sadržaju je ključ. Takođe, sadržaj koji se plasira i proizvodi za potrebe advertajzinga nije na nivou na kome bi mogao da bude. Sve to zajedno, dalo je jedan okvir u kome smo delovali.

Prijava za predavače bila je jedan od kanala koji smo gledali kada smo birali predavače. Većina predavača je pozvana direktno ili indirektno od strane organizacije. Pozvani su na osnovu onoga što su radili. Zato su možda neki od njih bili nedovoljno kvalitetni na sceni, ali tu dolazimo do pitanja – šta je važnije, forma ili funkcija. Gospodin Trott je na početku svog predavanja rekao – u školi u kojoj sam ja učio, primenjivali smo bauhaus pristup – forma prati funkciju. Čovek koji nema šta da kaže, može to reći na najbolji mogući način, i dalje će biti isprazan. Potrudićemo se da predavači budu bolji, ali jedan savet i za vas, gledaoce – izvucite kvalitet i vrednost iz svakog govornika. Ne mogu svi biti Srđan Erceg, ali to ne znači da nisu fantastični.

Zašto Amitza nije bilo? Prvo, kada se javio, par dana pred konferenciju, nije bilo mesta u programu, jer je isti, kao što ste i videli bio predug (naknadno ubačeni elementi na koje nismo mogli da utičemo, a koje nismo planirali). Drugo, čak i tada mu je rečeno da sačeka jedan dan, jer smo radili finalni check sa predavačima, pa ako se neki slot isprazni, ok, možemo da pričamo. Njegova reakcija je bila kao i ceo razgovor – ucenjivački i pasivno agresivan. Umesto da sačeka naredni dan, naredno jutro je napisao status, a kasnije i blog post o tome zašto neće doći na Blogomaniju. Time što je napisao i kako je napisao, doneo je odluku u naše, tj. konkretno moje ime. Da razjasnimo, Blogomanija je privatna stvar, i kome se ne dopada, može sam napraviti kako god misli da treba i selektovati kako god hoće predavače. Bilo kakav pokušaj rasprave u komentarima i sl, rezultovaće zatvaranjem komentara.

I da još jednom ponovimo – Blogomanija ≠ konferencija o blogu. Znam znam… rećićete – Ali piše blogo… Tako je, piše. Trenutno gledam Family Guy na FOX-u, a nigde lisica, prešaltam li na Sport Klub moćiću da gledam kako Nju Orleans Stršljenovi igraju protiv Toronto Reptorsa, a nigde ni insekata ni dinosaurusa. Dakle, nema potrebe da budemo doslovni, i onako sve na sajtu lepo piše.

3. Osoba XYZ je napisala nešto loše o Blogomaniji? Šta ćete da uradite?

Velika većina ljudi koji su napisali nešto negativno su dežurni hejteri koji će ishejtovati sve i svakog u svojoj dokonosti. Nemam sa time problem, zapravo, sa većinom tih ljudi sam dobar. Ono što mi gledamo su komentari ljudi koji su bili – i budite sigurni, svaki ćemo uzeti u obzir i pokušati da ispravimo sve što možemo za sledeći put. Komentari ljudi koji nisu bili, jednostavno nas ne zanimaju. Svako ima pravo na mišljenje, samo je, iskreno, malo detinjasto to ucenjivanje Twitter pratilaca i Facebook prijatelja da ne pišu o nečemu, jer će biti obrisani / otpraćeni i sl. Živite i pustite druge da žive.

I još jedna stvar … ako ste pre konferencije odlučili da ona ne služi ničemu i da je to sve čisto reda radi, malo šta mi tu možemo da uradimo da vas razuverimo. Prosto, ako dodjes sa predubedjenjem da je nešto sranje, samo i jedino to možeš i da dobiješ.

4. A zašto niste napravili neki poseban prostor i vreme za networking?

Zato što je sav prostor i svo vreme za networking. Ako niste to shvatili nakon onoga što sam pisao, trebalo je da skontate nakon Ercegovog ili Čiričevog predavanja. Mnogi ljudi su mi prišli, od mnogih sam čuo da su dobili zanimljive poslovne ponude, da su našli partnera za projekat na kome rade i sl. Sve je tu i svi su tu, na vama je da to iskoristite. Networking je u sali, na basketu, na bazenu, u spa. U kombiju na putu ka gore. Na Twitteru. Na Facebooku. Sve je tu, samo treba znati uzeti.

5. Zašto ste dame izbacili iz programa i dali im “magareću” malu salu?

Dame su dobile najlepšu salu i pritom salu u kojoj mogu da imaju mnogo više interakcije sa publikom, što je i bio cilj. Da mogu da pokažu šta umeju, da ne budu opterećeni zgusnutim rasporedom, da sve bude lepo i ušuškano i da svi u publici mogu da zaista lepo učestvuju u svemu. Na sceni velike sale su predstavljene, a mala sala je bila taman po meri. Neko je bio nezadovoljan? Uvek je neko nezadovoljan. To je život.

6. Zašto niste više reklamirali predavanja i radionice pojedinih predavača?

Sve smo reklamirali jednako. Svako je dobio isti prostor u našem etru, ali to ne znači da je svako privukao istu količinu publike. I meni lično je krivo što su neke sekcije imale manje publike nego što smatram da zaslužuju, ali tako je, kako je. Svako se bori za pažnju publike. Neko je imao 550 ljudi u publici, neko možda 20ak u sali za radionice. Svaka osoba koja je izabrala da vas sluša zaslužuje maksimalno poštovanje. Ako ste profesionalac, uradićete svoj posao maksimalno dobro, čak iako nema dovoljno interesovanja jer ostaje video zapis i ostaje mišljenje tih x ljudi koji su vas slušali, a oni će se potruditi, ako budete dobri, da naredni put bude više publike.

7. Zašto Istok nije došao? 

Za kraj, i ovo, pošto je jako puno ljudi to pitalo. Nije došao zato što je otišao u SAD, a povratni let mu je bio 30. novembra. Zašto je uzeo tako kartu? Zato što ima raspon pažnje kao zlatna ribica i ne razmišlja. A što je onda bio na sajtu? Dogovorili smo se da napravi video klip na temu u kojoj je trebao da govori i da iskoristimo to što je u SAD, da obiđe zanimljive i relevantne lokacije, napravi efektan kolaž i sl. Zašto to nije uradio? Zato što je neodgovoran. Ako išta znate o Istoku, to je da je kreativan i neodgovoran. Ako ste se dogovorili oko nečega, može da vam napravi nešto fantastično, ili da vam se 20 puta ne javi na telefon. Jebiga.

Dodato: 8. Ali tamo ljudi idu zbog žurki, spa, zezanja, jeftinog hotela? To nije prava konferencija.

Zapravo, to je najpravija konferencija moguća. Na svaku na koju sam bio, a bio sam na mnogo velikih, regionalnih, međunarodnih, deo ljudi išao je isključivo da bi se provodio, a svi su jedva čekali taj deo dana. Da, neko ide sa ciljem da se ogrebe za snošaj. Neko ide da bi se bućnuo u vreli otvoreni bazen na -12. Na najposećenijim predavanjima bilo je 550+ ljudi u velikoj sali i još stotinak+ u ostalim. Dakle velika većina ljudi zna šta vredi i nisu samo tu da bi se banjali. A to što uveče piju… što možda neko i privede nešto… Verujte, nije to ništa strašno. Neće sesti za volan posle tog pića i neće nikome kruna s glave pasti zbog tog sexa. Ljudi se oslobadjaju stresa. Provode se. Uživaju. Ko nije probao, savetujem da proba. Život je dosta lepši kad niste konstantno nadrkani. Verujte, ja to jako dobro znam 😉

Vidimo se opet uskoro – bolji i jači. Sa nekom novom dobrom pričom za vas 😉